Nanbudo
Nanbudo se najčešće definira kao borilačka vještina 21. stoljeća, odnosno kao složen i zaokružen sustav različitih vježbi ili tehnika koje su prilagođene suvremenome čovjeku, prije svega njegovu ritmu života, njegovim navikama i potrebama.
Međutim, ono što čini nanbudo specifičnim u kontekstu tradicionalnih dalekoistočnih i osobito u kontekstu drevnih japanskih borilačkih vještina, sasvim sigurno, širok je spektar tehnika koji u njega ulaze. Jer nanbudo sačinjavaju borilačke tehnike (budo waza), različiti oblici samoobrane (goshin jutsu), tehnike udaraca, bacanja, “čišćenja”, “poluga” (geri waza, te waza, nage waza, barai waza, kansetsu waza, atemi waza) i kata, ali, isto tako, tehnike relaksacije, aktivne i pasivne meditacije, oblici japanske gimnastike, energetske i respiratorne vježbe (ki do ho, mokutsu, ki nanbu taiso) itd.
Jednom riječju, nanbudo je čvrsto oblikovan sustav i moderna vještina koja sjedinjuje najrazličitije prakse tjelesnog i mentalnog usavršavanja, a pritom razvija prostornu i tjelesnu inteligenciju, brzinu i eksplozivnosti pokreta te fleksibilnost tijela, uz to što nastoji ojačati samopouzdanje vježbača i razviti neke oblike socijalne i emocionalne inteligencije, koje klasični “sportovi” najčešće zanemaruju. Tri su segmenta nanbudo vještine, koji oprimjeruju takvu “složenost” nanbudoa kao sustava ili kao borilačke vještine i umijeća življenja. To su budo ho, borilački aspekt vještine, zatim ki do ho, energetsko-meditativni aspekt vještine, i na kraju, noryoku kaihatsu ho, aspekt nanbudoa koji predstavlja težnju za usavršavanjem vježbačeve ličnosti. Spomenuta su tri segmenta nerazdvojiva u sustavu nanbudo treninga, kao i u sustavu uvježbavanja vrhunskih nanbudo sportaša. Oni u jednakoj mjeri impregniraju i nanbudo kao borilačku vještinu (nanbu budo) i nanbudo kao atraktivnu sportsku disciplinu, koja se sastoji od niza zanimljivih mikrosustava natjecanja (jyu randori, kate, jyu ippon shobu).
Zašto nanbudo?
Danas je na tržištu borilačkih vještina dostupno mnogo različitih stilova, borilačkih praksi koje, manje-više sustavno, nastoje propagirati vlastite vrijednosti i vlastite kvalitete kao specifične i najbolje za modernog čovjeka. Zašto bi onda baš nanbudo bio osobit u tome svijetu dalekoistočnih borilačkih praksi? Ono na što vježbači u nanbudou ističu kao prednost nanbudoa njegova je cjelovitost. Jer, u nanbudo se sustave treninga mogu uključivati vježbači različitih uzrasta, karaktera, različitih tjelesnih predispozicija, te posve jednakopravno i s jednakom mogućnošću napredovanja sudjelovati u procesu treninga. Različiti aspekti nanbudoa mogu zainteresirati i privući različite profile vježbača, što znači da se nanbudo vježbač ne prilagođava u potpunosti vještini, nego vještinu djelomično prilagođava sebi, svojim potrebama i mogućnostima. Ti su aspekti sljedeći: (a) budo ho (borilački dio koji se sastoji od velikoga broja udaračkih nožnih ili ručnih tehnika, bacanja i čišćenja, poluga, sistema izmicanja i kružnih blokova, aktivne samoobrane ili goshin jutsua, tehnika upotrebe tradicionalnog japanskog oružja, štapa i bokena (kobudo); (b) kido ho (energijsko terapeutski dio koji se sastoji od aktivne i pasivne meditacije, japanske gimnastike, energijsko-akumulacijskih vježbi, respiratornih vježbi, sistema kata); (c) noryoku kaihatsu ho (nanbudo sustav mentalnoga treninga ili treninga “za život”, koji se zasniva na ideji o “sedam snaga”, odnosno na ideji nanbudo nanatsu no chikara). I sustav nanbudo natjecanja donekle je specifičan jer dokida svaku mogućnost ozljede i potiče pozitivan natjecateljski duh, a u njemu su natjecatelji partneri u zajedničkome natjecateljskom procesu. To su samo neke od vrijednost nanbudoa koje tu vještinu doista čine vještinom za novo tisućljeće.
Djeca i nanbudo
Nanbudo je moderni borilački šport, koji je za razliku od svojih srodnika tipa karatea, tekvandoa ili judoa,
prvenstveno posvećen zdravlju polaznika, a tek onda športskim dostignućima.
Zato je nanbudo kakav djeca vježbaju u klubovima Hrvastkog nanbudo saveza, primjeren svakom djetetu i njegovim posebnostima.
Nema netalentiranih i svako će dijete kroz ovu lijepu vještinu razvijati svoje spososobnosti i potencijale do
maksimuma. Izuzetni rezultati postižu se u kontroli i smanjenju hiperaktivnosti, raznim alergijama i teškoćama s disanjem te u poboljšanju statusa bolesti kralježnice.
Respiratornom japanskom gimanstikom, vježbama za kralježnicu, vježbama disanja i relaksacije, te borilačkim tehnikama koje su pomno oblikovane kao komunikacija kroz pokret, djeca uče o svom tijelu, kako ga kontrolirati, kako produbiti svoje disanje, kako se pravilno držati, ali i kako se obraniti, znati pasti, pa i baviti se vrhunskim športom čuvajući prvenstveno svoje zdravlje i zdravlje svojih partnera u športskom natjecanju.
Nadasve, djeca se u nanbudo vještini odgajaju i uče poštovanju dojo-a (dvorane za vježbanje), poštovanju svojih partnera s kojima vježbaju, i naravno učitelja koji ih poučavaju.
nanbudo.org
