Nagrađen Abelovom nagradom za dokaz teorema koji je ostao neriješen 358 godina

Unatoč činjenici što se Nobelova nagrada ne dodjeljuje za otkrića na području matematike, norveška Akademija znanosti i umjetnosti dodjeljuje tzv. Abelovu nagradu, kao svojevrsnu matematičku inačicu Nobela. A Abelovu nagradu ove je godine dobio prof. Andrew Wiles, zato što je uspio dokazati najstariji neriješeni problem na području matematike, tzv. Fermatov posljednji teorem

Prof. Wiles se s navedenim teoremom susreo još kao desetogodišnjak, naišavši na knjigu Posljednji problem, u kojoj su bili opisani pokušaji rješavanja dotičnog problema u razdoblju od oko 330 godina. U osnovi, teorem koji je 1637. godine postavio francuski matematičar Pierre de Fermat kaže sljedeće:

Ne postoje pozitivni cijeli brojevi a, b, i c takvi da je aⁿ + bⁿ = cⁿ gdje je n prirodan broj veći od 2

Trideset godina nakon što se prvi put susreo s navedenom matematičkom preprekom, Wiles, inače profesor matematike na Oxfordu, uspio je riješiti navedeni problem, dokazavši ga u znanstvenom radu s preko 200 stranica teksta. Iako je prof. Wiles navedeni rad objavio još 1993. godine, matematičar koji je provjeravao njegov rad naišao je na nekoliko grešaka u dokazu. Stoga je Wiles, uz pomoć jednog svog studenta, morao ispočetka provjeriti sve izračune, pa je završna inačica rada objavljena 1995. godine. Dva desetljeća kasnije, Norvežani su odlučili dostojno nagraditi njegov životni projekt pa je, Wiles, uz plaketu, dobio i 700.000 USD.

„Ovaj me problem potpuno zaokupio. Bio je to najslavniji problem u matematici, iako ja to tada nisam znao. Ono što me potpuno iznenadilo bila je činjenica kako postoje neki neriješeni problemi koje može razumjeti neki desetogodišnjak, pa čak ih i probati riješiti. dok sam pohađao fakultet, mislio sam da imam dokaz, no ispostavilo se da sam bio u krivu“, otkrio je Wiles o svojem cjeloživotnom projektu za britanski Guardian.

Postavlja se pitanje kako je Wiles uspio dokazati teorem koji je ostao nepremostiva prepreka za cijeli niz matematičara u rasponu od preko 3 i po stoljeća? Naime, dotični je problemu pristupio na potpuno nov način, kombinirajući elemente tri grane matematike – modularne oblike, eliptične krivulje i Galoisove module. Osim toga, služio se i iskustvima matematičara koji su prije njega pokušali dokazati teorem.

Pritom je zanimljivo napomenuti kako je i sam Fermat vjerojatno pronašao rješenje vlastitog problema, a što je natuknuo u jednoj od svojih bilješki. „Imam uistinu sjajan dokaz ovog teorema, no ovaj je papir jednostavno premalen da bi ga mogao zapisati“, natuknuo je Fermat. Fermatovo rješenje problema nije nikad pronađeno.