Paragliding
Padobransko letenje ili paragliding je slobodno letenje uz pomoć paraglidera, letjelice slične padobranu koji je upravljiv.
Ono što ga čini različitim od padobrana je što se paragliderom polijeće trčeći sa zemlje niz padinu ili pomoću vitla na ravnim terenima i što pilot sjedi u udobnoj stolici slobodno leteći uz pomoć vjetra.
Letjelica je napravljena od ekstremno čvrstog platna koje se sastoji od traka poliesteramida protkane kevlarom kao nosećim trakama i od dainema konopaca izuzetne prekidne čvrstoće, čime može izdržati ekstremna naprezanja materijala do 18 puta od navedenih vrijednosti pojedinih nosivosti. Krila su povezana konopcima sa sjedalicom opremljenom rezervnim padobranom, što je samo dio neophodne opreme za sigurno letenje.
Bez kacige, naočala, odijela, letačkih čizmi ili cipela i instrumenata – variometra i GPS uređaja satelitske navigacije, ne može se sigurno i udobno letjeti.
Polijetanje, upravljanje i slijetanje
Polijeće se sa brda, planina ili uz pomoć vučnih sistema sa ravnog terena uvijek suprotno od kretanja zračne mase. Start se uvijek vrši sa vjetrom u susret pilotu. Slijetanje se također vrši isključivo prema smjeru kretanja vjetra što znači da nas vjetar usporava ili diže sa tla.
Krilo se diže u zrak povlačenjem A linija koje se nalaze na prednjem napadnom dijelu krila te se time komore pune zrakom i što je tlak u krilu veći tim i preuzima težinu pilota i njegove opreme. Upravlja se sa ručicama koje su spojene sa zadnjim rubom krila te naginjanjem tijela i povlačenjem komandi lijevo ili desno (na primjer desnom komandom krila skreće se desno).
Slijetanje se vrši kretanjem krila nasuprot vjetru i laganim povlačenjem komandi do doticanja tla nogama.
Polijetanje pomoću vučnih sistema se vrši kao kada djeca trčeći povlače zmaja u zrak i pomalo otpuštaju uže da letjelica dobija sve veću masu i visinu. Kada je na dovoljnoj visini pilot otkopčava uže i nastavlja let smjerom koji je sam odredio.
Krila
Podjela među krilima vrši se na nekoliko kategorija i njemačkom standardu DHV.
1. ŠKOLSKA krila DHV 1: namjenjena su obuci paragliding pilota te rekreativnom letenju.
2. REKREATIVNA krila DHV 1-2: namjenjena su pilotima koji imaju dozvolu ili lete pod nadzorom instruktora za rekreativna i panoramska letenja.
3. LETAČKA krila DHV 2: ovisno o kompaniji koja je proizvodi mogu letjeti kao rekreativna pa do krila koja su natjecateljska.
4. NATJECATELJSKA DHV 2-3: pa do krila koja nemaju standarda i upravljaju ga isključivo piloti natjecatelji ili piloti sa dugogodišnjim iskustvom.
5. AKROBATSKA krila: rađena za ekstremne manevre te ekstremna naprezanja, namjenjena su pilotima koji rade akrobacije.
Natjecanja
Piloti paraglidinga se natječu u nekoliko disciplina: prelet, precizno slijetanje i akrobatsko natjecanje:
1. Natjecanje u preciznom slijetanju se vrši da piloti slete što bliže apsolutnoj nuli gdje se udaljenost doslovno mjeri u centrimetrima. U jednom natjecanju može biti nekoliko naleta. Postoji u samom centru kruga, koji je 10m polumjera, elektronska palačinka koja u centimetrima mjeri prvi doticaj pilota sa njom. Slijetanje na takvu elektronsku površinu registrira se na monitoru od 0cm do 25cm udaljenosti od samog centra. Takva natjecanja u pravilu završavaju da najbolji pilot u 4 do 6 naleta ima ukupno dvadesetak centimatara.
2. Natjecanja u preletu se vrše na nekom terenu gdje se odrede okretne točke u obliku trokuta ili četvorokuta pa do 8 kontrolnih točaka po GPS uređajima. Obično se sastoji dužinski od 40 do 90km letne staze.
3. Akrobatska natjecanja traže da pilot u jednom letu napravi što više akrobatskih figura koje od njega iziskuju da izgleda dobro, sigurno te da su pauze između figura što manje.
