Veliko otkriće u borbi protiv otpornosti bakterija na antibiotike

Iako je otpornost bakterija na postojeće antibiotike goruće pitanje već cijeli niz godina, izvješće Svjetske zdravstvene organizacije iz 2014. godine, kojim se prvi put upozorilo na dotični problem na globalnoj razini, potaknulo je daljnje napore na rješavanju spomenutog problema.

I dok je većina istraživanja usmjerena ka stvaranju novih antibiotika koji bi trebali napadati bakterije, znanstvenici s Monash University Biomedicine Discovery Institute, Walter and Eliza Hall Institute i The University of Melbourne svoju su pozornost posvetili uništavanju bolesnih stanica imunološkog sustava unutar kojih se kriju bakterije.

Naime, bakterije se od antibiotika obično „kriju“ u makrofagima, stanicama imunološkog sustava, čija je osnovna svrha borba protiv infekcija. Kako bi ojačali imunološki sustav pacijenta, timovi pod vodstvom dr. Thomasa Naderera i dr. Jamesa Vincea, odlučili su iskoristiti lijekove prvotno razvijene za liječenje raka, a u cilju uništavanja bolesnih stanica imunološkog sustava.

Nakon što su makrofage zarazili legionelom, znanstvenici su odlučili iskoristiti najmoderniju dijagnostičku opremu da bi u stvarnom vremenu mogli pratiti kako patogen napada imunološki sustav bolesnika. Pritom je otkriveno kako su dvije bjelančevine neophodne za opstanak inficiranih makrofaga, a time i same bolesti, budući da dozvoljavaju neometan rast broja bakterija unutar makrofaga.

Riječ je o bjelančevinama MCL-1 i BCL-XL, gdje bakterija tijekom napada na makrofag uništava MCL-1 i time si otvara put za ulazak u onesposobljenu stanicu. S druge strane, BCL-XL ostaje neoštećena, a što održava već zaraženi makrofag na životu.

Kako bi bakterije izložili djelovanju antibiotika, znanstvenici su korištenjem lijekova razvijenih za borbu protiv zloćudnih bolesti uspjeli uništiti bolesne makrofage u kojima su se navedene skrivale. Kako navodi dr. Naderer, spomenuti lijekovi mogli bi se pokazati odličnim oružjem u borbi protiv tvrdokornih bakterijskih infekcija, kakva je, primjerice, legionarska bolest. Štoviše, tretmanom koji su razvili dr. Naderer i kolege, uništavaju se samo zaraženi makrofazi, no ne i oni zdravi, što je još jedna pozitivna strana njihovog projekta.