Pozitivni pomaci ali i velike razlike u zaposlenosti u Europskoj uniji
U Europskoj uniji tijekom 2014. i 2015. godine vidi se poboljšanje socijalnih indikatora, kao i indikatora tržišta rada, no još uvijek postoje značajne razlike između država članica i raznih skupina unutar populacije, zaključak je izvješća “Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi 2015”.
Za Hrvatsku je također vidljivo poboljšanje većine indikatora, ali je isto tako jasno da je potrebno jačanje potpore onima koji su najudaljeniji od tržišta rada, te osigurati da svi profitiraju od ovog ekonomskog rasta kojeg Hrvatska trenutačno ima, rekao je Filip Tanay analitičar iz Glavne uprave za socijalna zapošljavanja, socijalnih pitanja i uključivanja Europske komisije, koji je u četvrtak u Kući Europe u Zagrebu predstavio rezultate izvješća za 2015. godinu.
“Ova publikacija donosi informacije i analize koje će pomoći donositeljima mjera da identificiraju izazove, odrede prioritete i razviju najprikladnije odgovore politike”, istaknula je u uvodu publikacije Marianne Thyssen, povjerenica Europske komisije za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage.
Ekonomska situacija u EU počela se okretati na bolje oko 2013. godine otkad je svaki kvartal bio pozitivan, a Hrvatska je nešto kasnije počela pratiti ovaj pozitivan trend. Razina zaposlenosti u EU također se jasno poboljšava, no još uvijek nije na razdoblju kao prije krize, iz 2008. godine. Strategija Europa 2020. postavila je cilj dostizanja stope zaposlenosti od 75% do 2020. godine.
“Unatoč poboljšanju još uvijek postoje značajne razlike između država članica”, napominje Tanay. Postoje velike varijacije u zaposlenosti, od 55% kolika je u Grčkoj, do iznad 80% u Švedskoj. S druge strane, neke države, poput npr. Velike Britanije i Njemačke, vratile su se na istu razinu iz 2008. godine.
Razina nejednakosti
Od 2008. do danas došlo je do raskoraka po pitanju nejednakosti. Na primjeru Velike Britanije vidi se da je nejednakost bila veća od europskog prosjeka, ali se dosta smanjila tijekom krize. S druge strane, u Hrvatskoj, koja je prije same krize bila bolja od europskog prosjeka, dogodila se suprotna situacija, te se razina nejednakosti povećala.
“Po pitanju smanjenja siromaštva EU je sve bliže pretkriznoj razini, no s obzirom da je cilj strategije Europske komisije biti na nižoj razini od 2008. godine, tu još uvijek ima jako puno prostora za poboljšanje”, rekao je Tanay.
Samozaposlenost
Samozaposleni u EU
čini 16% svih zaposlenih i ta se razina nešto smanjila od one prije krize, a Hrvatska je blizu tog prosjeka. Tanay naglašava kako je važno primijetiti da su žene tu podzastupljene i zastupaju oko 30% ukupnog broja samozaposlenih.
Također, zanimljiv je nalaz da je svega trećina samozaposlenih u EU u 2014. godini nekog zaposlilo, što Tanay objašnjava nesklonošću preuzimanja rizika zapošljavanja nekog novog dok traje ekonomski oporavak.
Pokazalo se da su države s jakom socijalnom zaštitom, poput Švedske, Belgije, Austrije i Nizozemske, one u kojima su najveće stope opstanka takvih tvrtki.
Pomoć tvrtkama
U raspravi kako pomoći tvrtkama da bolje i više zapošljavaju, često se ističe tema radnog zakonodavstva, tj. pitanja kako se može pomoći poslodavcima da lakše zapošljavaju. Publikacija se ovdje bavila s pitanjima raznih ugovora koji trenutačno postoje na tržištu rada. Ono što je zanimljiv razvitak u zadnjih par godina, ističe Tanay, jest da se kad gledamo strukturu zaposlenih u Hrvatskoj vidi da su zaposleni na određeno oni koji rastu brojem, a da se broj samozaposlenih (bez zaposlenika), kao i onih koji rade na pola radnog vremena, smanjuju.
U pitanju radnih zakonodavstava “poslodavcima je često važno pitanje trajanja spora u slučaju kada do otkaza dođe”, istaknuo je Tanay i napomenuo da dobar dio studija govori kako se ona ne mogu ocjenjivati isključivo EPL indeksima koje koristi OECD, a koji mjere koliko je lako nekome dati otkaz. “Tu vidimo veliki raspon, od nekih 50 dana koliko sporovi traju u Luksemburgu, do oko dvije godine na Malti. U Hrvatskoj taj period iznosi nešto više od godinu dana. Ono što je pozitivan trend je da vidimo da se to trajanje smanjuje iz godine u godinu”, rekao je Tanay.
Sposobnosti i vještine
Oko 47% poslodavaca smatra da imaju problema s novačenjem osoba potrebnih sposobnosti i vještina. Tanay, međutim, upozorava kako je samo 12% njih poduzelo sve što je moglo da dobiju one sposobnosti koje trebaju, npr. regrutirajući diplomirane studente, surađujući s fakultetima da se neke vještine kojima su njima potrebne ugrade u kurikulum ili organizacijom programa obuke. Iz tog razloga 80% ispitanih otpada na ljude koji su imali teškoće s pronalaskom ljudi s potrebnim vještinama, no nisu dovoljno investirali da dobiju ljude koji su im potrebni.
U istraživanju je pokazano i da novi poslovi zahtijevaju barem srednju razinu obrazovanja, odnosno završenu srednju školu. U periodu od 2011.-2014. godine broj ljudi koji imaju fakultetsko obrazovanje se na razini EU povećao za 6 milijuna ljudi, rekao je Tanay.
Migrantima je također teže pronaći posao od lokalnog stanovništva, a razlog za to je kombinacija faktora poput radnog zakonodavstva, diskriminacije, nepriznavanje formalnog obrazovanja, kao i jezična barijera.
“Uklanjanje ovih prepreka potrebno je za bolje iskorištavanje resursa koje imamo i za bolju alokaciju za rast unutar Europske unije”, rekao je Tanay.
Dugotrajna nezaposlenost
Jedna od glavnih tema u Europskoj uniji ove godine je dugotrajna nezaposlenost. U Europi je u 2014. godini bilo 11 milijuna dugotrajno nezaposlenih, što predstavlja 4.7% sveukupnog europskog radno aktivnog stanovništva. Stoga je Europska komisija u prosincu prošle godine dala preporuku o integraciji dugotrajno nezaposlenih na tržište rada.
“Zanimljivo je bilo vidjeti do koje razine idu razlike u dugotrajnoj nezaposlenosti među državama članicama EU”, ističe Tanay. U Švedskoj je ona manja od 2%, dok je u Grčkoj taj postotak oko 18%, dakle skoro petina cijelog radno aktivnog stanovništva. U Hrvatskoj je ona na razini od oko 10%.
Oni dijelovi društva u EU-u koji su imali najmanju razinu dugotrajne nezaposlenosti prije 2007. godine imali su i najmanje povećanje, a oni koji su bili najugroženiji, poput građana trećih država, mladih i onih s niskom razinom obrazovanja doživjeli su najveći porast. Njima treba pridružiti i starije radnike, koji imaju nešto nižu stopu, no jednom kad se nađu u statusu dugotrajno nezaposlenosti imaju jako male šanse da ponovno pronađu posao.
Postoji cijeli raspon mjera koje mogu pomoći nezaposlenima da pronađu zaposlenje i time ne postanu dugotrajno nezaposleni, napominje Tanay. Oni koji ulažu u aktivne mjere, koji nude naknade, treninge i dodatnu izobrazbu imaju najbolje rezultate sprječavanja dugotrajne nezaposlenosti.
Socijalna zaštita
Diljem Europe majčinstvo još uvijek smanjuje zaposlenost i rijetke su države gdje nema razlike između žena sa i bez djece po pitanju njihove zaposlenosti. Tu se ističu Danska i Švedska.
Način na koji se može smanjiti taj jaz su razne mjere i potpore koje omogućavaju ženama da mogu spajati majčinstvo i karijeru, poput mogućnosti obrazovanja i smještaja za predškolske uzraste. Veći postotak žena među samozaposlenima bi također pomogao prevladavanju ovog jaza, rekao je Tanay.
Tijekom ekonomske krize došlo je do povoljnog razvitka što se tiče radnika starije dobi. Njihova aktivnost se tijekom krize povećala, a to je slučaj i u Hrvatskoj.
“Obrazovanje je još uvijek najbolji štit protiv dugotrajne nezaposlenosti, kao i nezaposlenosti općenito”, zaključio je Tanay.
