Rusija bi na Mjesec, nema čime, Amerika na Mars, ne zna kako

Tijekom prošle godine iz Rusije su stizale vijesti o tome kako “Roskosmos” planira letove s ljudskom posadom na Mjesec pa je čak najavljena i gradnja baze na Mjesecu.

U Rusiji se pripremao financijski plan za razdoblje od 2016. do 2025. godine. Međutim, malo pomalo, stizale su vijesti o velikom kresanju tog budžeta. Prvo smo saznali kako je Ruska svemirska agencija odustala od konstruiranja velike rakete-nosača koja bi omogućila let na Mjesec jednim lansiranjem. (Tako veliku raketu upravo razvijaju Amerikanci pod nazivom “Space Launch System” i u tom poslu agencija NASA je angažirala četiri tvrtke). Odustajanjem od velike rakete uvelike je smanjen financijski plan za slijedećih deset godina. Ipak, Rusija nije odustala od budućih misija na Mjesec. Ali, za svaku misiju na Mjesec bit  će potrebna četiri lansiranja nove ruske rakete-nosača iz serije “Angara“.

svemir2

Nova raketa-nosač
U prosincu 2014. g. uspješno je ostvaren probni let “Angare – A5“, varijante s pet raketnih blokova, centralnog i i četiri bočna. Svaki od njih ima raketni motor “RD-191” koji razvija potisak od oko 2 milijuna njutna. Raketa u prva dva stupnja koristi kerozin i tekući kisik i treba zamijeniti raketu “Proton” koja koristi toksično gorivo. “Proton” je stvarao probleme u okolišu kada bi eksplodirao nakon lansiranja iz Bajkonura u Kazahstanu. Ipak, zamjena “Protona” neće ići tako brzo. Zasad samo na vojnom  kozmodromu u Plesetsku (na sjeveru) postoji lansirna platforma za “Angaru”. Takva platforma nije sagrađena u Bajkonuru kojeg će Rusija koristiti još mnogo godina. Godišnje Rusija plaća Kazahstanu 115 milijuna američkih dolara  za korištenje Bajkonura.

Novi kozmodrom
Od 2011. g. Rusija gradi novi kozmodrom Vostočni u području Amura na Dalekom istoku,  blizu granice sa NR Kinom. Tamo je sagrađena rampa za rakete-nosače tipa “Sojuz” i bilo je planirano da se prvo lansiranje obavi do kraja 2015. godine. No, radovi su kasnili, a u proteklim godinama posebne probleme stvorila je korupcija u građevinskim tvrtkama koje izvode radove. Proteklih tjedana obavljena su detaljna ispitivanja lansirne platforme i sada se obavlja sastavljanje rakete-nosača tipa “Sojuz – 2.1a” čiji su dijelovi tamo dopremljeni prošlog rujna. Prvo lansiranje sa Vostočnog sada je planirano za 25. travnja ove godine. Tom prilikom biti će lansirana tri ruska civilna satelita namijenjena testiranju tehnoloških inovacija i znanstvenim istraživanjima.

 

Gradnja lansirne platforme za “Angaru” odgođena je do slijedeće godine a prva lansiranja očekuju se tek 2021. g. Predviđeno je da se grade dvije rampe. Međutim, nakon zadnjeg kresanja budžeta krajem prošle godine, prošli mjesec smo saznali da će se zasad moći graditi samo jedna rampa. Predsjednik Vladimir Putin svojevremeno je urgirao da što prije ruski kozmonauti počnu letjeti sa Vostočnog. Međutim, zasad ništa od toga – nije planirano da se s Vostočnog lansiraju svemirski brodovi tipa “Sojuz”.

Novi svemirski brod
Rusija inače razvija novi svemirski brod čiji će naziv vjerojatno biti “Federacija“. Ovaj novi svemirski brod biti će pandan NASA-inom “Orionu” i omogućiti će letove daleko od Zemljine orbite i iza Mjesečeve putanje. Prije pet godina Rusija je odustala od gradnje posebne rakete-nosača za novi svemirski brod. Zato je odlučeno da se za istog napravi posebna verzija rakete “Angara – A5V“. Prošle godine najavljeno je da će novim svemirskim brodom kozmonauti poletjeti  na put oko Mjeseca 2025. g. a najranije 2029. g. mogao bi se ostvariti let sa spuštanjem na Mjesec. Međutim, nakon zadnjeg skraćivanja budžeta, razvoj posebne verzije “Angara – A5V” za let prema Mjesecu početi će tek u drugoj fazi razvoja “Angare”. Prvi probni let te verzije rakete odgađa se sa 2024. g. na poslije 2025. g. Sa sadašnjim financijskim proračunima spuštanje ruskih kozmonauta na Mjesec moglo bi se dogoditi tek poslije 2030. g.
Ali kako to ostvariti sa raketama “Angara”? Bit će potrebne četiri rakete za svaku ekspediciju na Mjesec. Zato će biti nužno imati dvije rampe. Prvo se jednom raketom lansira u orbitu oko Zemlje veliki raketni modul, a zatim se s drugom raketom lansira Mjesečev brod bez posade koji se automatski spaja sa modulom. Raketni modul zatim ubrzava i šalje svemirsku letjelicu u orbitu oko Mjeseca. Nakon recimo mjesec dana (nakon što se rampe pripreme za novi start) lansira se novi raketni modul pa sa četvrtom raketom kreće zapovjedni svemirski brod sa četiri kozmonauta. Nakon spajanja u orbiti, raketni modul zatim šalje svemirski brod u orbitu oko Mjeseca gdje se obavlja pristajanje i spajanje sa Mjesečevim brodom. Zatim kozmonauti (najmanje dva) prelaze u Mjesečev brod i počinju spuštanje na Mjesec. Na povratku se opet spajaju sa zapovjednim brodom koji ima gorivo za izlazak iz orbite oko Mjeseca i ubacivanje u putanju leta prema Zemlji. Kapsula svemirskog broda imati će toplinski štitit da može uletjeti u atmosferu Zemlje sa brzinom od oko 11 kilometara u sekundi.

Mjesečev brod
Ruski Mjesečev brod (lunarni modul) zasad postoji samo u nacrtima. Imao bi ukupnu masu od blizu 20 tona (s gorivom). Prvi stupanj (11 tona) imao bi raketni motor i gorivo za spuštanje, a manji, gornji stupanj, imao bi pogonski sustav za uzlijetanje i ubacivanje u orbitu oko Mjeseca.
Lunarni modul “Apolla-11” imao je masu od blizu 15 tona. Dakle, punih 60 godina nakon “Apolla-11”, Rusija ne bi imala bitno veće mogućnosti u ekspediciji na Mjesec.

 

U siječnju  2004. g. administracija Georgea W. Busha objavila je NASA-in program “Constellation” kojeg je 1. veljače 2010. ukinula administracija predsjednika Baracka Obame. U NASA- i se zato opravdano boje kako sa smjenom administracije neki projekti mogu biti ukinuti i zato vlada velika nesigurnost u planiranju programa koji bi se protezao kroz više smjena administracije. Program “Constellation” bio je ukinut jer je posebna komisija ustanovila da postojeća planirana financijska sredstva ne mogu omogućiti ostvarenje zadanog cilja – povratak Amerikanaca na Mjesec do 2020. godine. Jednostavno, budžet NASA-e godinama se bitno ne mijenja. Objavom programa “Constellation” nije bilo odobreno nikakvo značajno povećanje budžeta. U vrijeme programa “Apollo” budžet NASA-e bio je tri puta veći od današnjeg! Tada se nije pitalo za novac jer je trebalo stići na Mjesec prije Sovjetskog Saveza, kako je svojoj naciji bio obećao tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy. Obećanje je bilo ostvareno.

Izgubljena utrka
Samo mjesec i pol dana poslije povijesnog leta Jurija Gagarina, 25. svibnja 1961., John F. Kenedy najavio je dolazak Amerikanaca na Mjesec do kraja tekućeg desetljeća. U Sovjetskom savezu su se odlučili na taj korak tek 1964. g. a bilo je i razmirica između šefova konstruktorskih biroa koji su imali različite ideje za ostvarenje cilja. Htjeli su biti prvi (kao i u povijesnim ostvarenjima dotad), ali imali su puno manje vremena i puno manje novca za ostvarenje cilja. Prvi stupanj sovjetske rakete-nosača “N – 1” imao je čak 30 raketnih motora jer nisu imali vremena razviti jače motore. Međutim, nikad nisu napravili probno postrojenje da testiraju svih 30 motora zajedno. I što se dogodilo? Sva četiri probna lansiranja rakete “N – 1” završila su eksplozijom i to u tijeku rada prvog stupnja rekete. Ta probna lansiranja obavljena su od veljače 1969. do studenog 1972. g. Program “Apollo” bio je završen 1972. g. a 1974. g. Sovjetski Savez je i službeno prekinuo program razvoja letova s ljudskom posadom na Mjesec. Po nalogu komunističke partije uništene su preostale velike rakete “N – 1” (da narodu i svijetu sakriju veliki neuspjeh), a ruski inženjeri i konstruktori spasili su neke dijelove (kao što su raketni motori i Mjesečev brod) koji su danas sve što je ostalo od nekadašnjeg divovskog projekta.
Sada, 46 i pol godina poslije misije “Apolla – 11”, koriste se slični pogonski sustavi i isto kemijsko gorivo. Rakete se koriste samo za jedan let i troškovi su i dalje jako veliki.
Od spomenutog programa “Constellation” “preživjela” je velika raketa te kapsula “Orion” jer su oni potrebni da astronauti mogu krenuti daleko od Zemljine orbite pa čak i dalje od Mjesečeve orbite. Ali iz programa je izbačen lunarni modul nazvan “Altair“. Jednostavno, to je poseban svemirski brod i za njegov razvoj nije bilo novaca.
Zanimljivo je sada usporediti taj lunarni modul sa najavljenim ruskim pandanom. “Altair” je zajedno sa gorivom trebao imati masu od oko 46 tona. (Tolika je bila ukupna zajednička masa zapovjednog i lunarnog modula “Apolla”). Treba reći da je dio goriva “Altaira” bio predviđen za ulazak u orbitu oko Mjeseca. U programu “Apollo” gorivo za taj segment leta nosio je zapovjedni brod u svom servisnom modulu. Zato će svemirski brod “Orion” biti manje mase od zapovjednog broda “Apollo” (zapovjedni i servisni modul). Zanimljivo je kako je “Altair” bio predviđen da spusti na Mjesec četiri astronauta, a da “Orion” ostane u orbiti oko Mjeseca u automatskom režimu, bez posade. Astronauti bi na Mjesecu mogli ostati sedam dana, a ne najviše tri kao u programu “Apollo”. Zatim, “Altair” bi mogao ostati na Mjesecu sedam mjeseci u varijanti uspostave male baze na Mjesecu. Dakle, “Altair” bi bila vrlo perspektivna svemirska letjelica u smislu uspostavljanja baze na Mjesecu. Ali, takvu letjelicu agencija NASA danas nema u svojim tekućim planovima.
Očito je da sada nema trke prema Mjesecu osim onog takmičenja koje je raspisao “Google Lunar XPRIZE” i u okviru kojeg će privatne tvrtke i timovi pokušati spustiti na Mjesec malo robotsko vozilo.
NR Kina zasad nema službeni plan za iskrcavanje na Mjesec. Ali Kinezi bi mogli biti prvi slijedeći ljudi na Mjesecu oko 2030. godine ako to njihovi političari odluče. NR Kini jako je stalo do pokazivanja svojih mogućnosti i prestiža u svijetu, a svemirski letovi u tome jako pomažu.

Što je s međunarodnom suradnjom?
Sada se postavlja pitanje što će biti poslije završetka programa Međunarodne svemirske postaje koji će vjerojatno biti 2024. godine. Agencija NASA ide svojim putem, kao glavni cilj najavljuje Mars, ali za to ne postoji konkretan i razrađen plan ni u terminskom, ni u tehnološkom (vrsta pogona) ni u financijskom smislu.
Europska svemirska agencija gradi servisni modul za američki svemirski brod “Orion” i time Europljani plaćaju svoje učešće za svemirsku postaju. Ranije su to plaćali gradnjom i lansiranjem pet automatskih transportnih brodova (“ATV”) kojima su obavljali snabdijevanje svemirske postaje.
Čelnici Europske svemirske agencije (ESA) prije nekoliko mjeseci izrazili su želju da baza na Mjesecu bude slijedeći veliki cilj za međunarodni program. Tu bi se oni mogli složiti sa Rusijom, ali politička klima nije baš pogodna nakon ruskog upada u Ukrajinu i na Krim. Iako je u tijeku zajednički projekt Rusije i ESA-e u okviru kojeg slijedećeg mjeseca ruska raketa-nosač “Proton” treba lansirati prvu od dvije zajedničke misije na Mars. Dakle, nema zasad nikakvih naznaka da će se čelnici velikih svemirskih agencija dogovoriti za neki budući veliki zajednički projekt. Hoće li svatko nastaviti gurati svoje vlastite projekte? Na taj način neće biti ništa od baze na Mjesecu, a baza na Mjesecu predstavljala bi izuzetno važno stjecanje iskustva prije odlaska na Mars. NASA nema novaca za Mjesec, ali najavljuje sasvim neodređeno putovanje na Mars. Možda se u narednim godinama nešto promijeni. Ako Amerikanci shvate da bi prvo trebalo da se vrate na Mjesec, možda dođe do nekog dogovora. Agencija NASA ipak ima najveći budžet. Bez nje teško će ići neki veliki projekt, pogotovo što je Rusija u financijskoj krizi. Za zajednički projekt trebalo bi okupiti američku, rusku, europsku, japansku, indijsku i kanadsku svemirsku agenciju.

NR Kina je problematična za veću suradnju jer njene aktivnosti nisu dovoljno transparentne s obzirom da su pod vojnom kontrolom. Inače, NR Kina planira od 2018. do 2022. g. u orbiti oko Zemlje sastavljati svoju modularnu orbitalnu postaju. Ona već nudi suradnju u smislu zajedničkih istraživanja i eksperimenata (boravak astronauta iz drugih zemalja na kineskoj postaji), ali Kinezi prije svega žele imati svoju vlastitu svemirsku postaju gdje su samo oni gazde. Tako bi i Rusija poslije 2024. g. željela imati ponovo svoju vlastitu orbitalnu postaju, ali zbog financijske krize puno toga sada je nejasno

 

 

bug.hr