BITI SRETAN I ZADOVOLJAN

Dragi prijatelji, čitava ljudska istorija je traganje za srećom, smislom, zadovoljstvom na ovome prolaznom svijetu.

Radi toga su sve ljudske aktivnosti i poslovi koje ljudi rade intelektualno, fizički i emotivno.Ta potraga za sretnim trenucima u kojima smo zadovoljni jeste naš život, koji je pun sjećanja na lijepe događaje, koji nas uvijek iznova obraduju i sjećanja na ružne stvari koje nas uznemire i rastuže. Kaže se da je Uzvišeni Stvoritelj sve što postoji stvorio u paru, jer se stvari i spoznaju po suprotnostima, uspoređivanjem, a da je samo Stvoritelj svega jedan, neusporediv s bilo čim i neovisan o svemu, a sve što postoji je u parovima radi međusobne usporedbe i spoznaje stvari.

Tako noć se spoznaje usporedbom s danom, sreća usporedbom s tugom i tako sve redom. Pa što je to sreća i što znači biti sretan i zadovoljan. Ljude usrećuje ono što im pričinjava zadovoljstvo, dobar osjećaj, a rastužuje ono što im pričinjava bol, tugu i nelagodu. E u toj potrazi za dobrim stvarima koje nam prijaju mi napravimo pogreške i onda i kada ih dobijemo poslije smo ponovo tužni i nesretni, zbunjeni…

Temeljni uzrok svih naših tegoba jeste neznanje o nama samima. Ovaj ljudski rod ide u znanja vanjskog svijeta do detalja, ali ne zna sebe, ne zna svoju ljudsku samospoznaju. Radi tog ne znanja čovjek je često nesretan, tužan, zbunjen.

Zato su od Uzvišenog Stvoritelja naučeni kazali najveće znanje je spoznati sebe samog i ko to sazna taj spoznaje svoga Gospodara. Kad to spozna, onda zna tek tada šta da radi na ovome prolaznom svijetu do svoje smrti. Obzirom da zna što i kada, i kako, gdje, šta da radi, taj čovjek je uvijek sretan, pa čak i ako mu se dešava nešto što se čini kao neugodno oko njega.

Kako spoznavati sebe? Prvo treba priznati sebi da u postojanje čovjek nije sam sebe uveo, nije slučajno postao, nije nikakvom ličnom radnjom zaslužio da postoji, već je stvoren iz čiste Milosti Uzvišenog Stvoritelja po osnovu savršenog znanja i formule koju zna samo onaj čije je znanje Savršeno, a to je Onaj koji je jedan i neovisan, nema usporednog para. Kad ovo čovjek spozna i prizna tu očitu, golu istinu, onda bio bih red, da se zahvali onome ko mu je dao da postoji iz čiste milosti.

Oni koji su nezahvalni na ovu jasnu istinu, kreću u život putevima bola, tuge, zbunjenosti… Kaže se, ako je čovjek zahvalan na onome što je jasno ko dan da mu je dato bez ikakvog truda onda mu ta zahvalnost povećava i daje mu se više.

A što mu se daje? Najvrednija stvar je znanje, jer to ljude čini ljudima, a ne životinjama, a onom ko je zahvalan Stvoritelju, odnosno ko samo prizna da je postao mimo svoje volje i zasluge bilo kakve, takvom se daje znanje o sebi samome.

Međutim, ovaj svijet se spoznaje usporedbom s parovima, tako i čovjek spoznaju dobiva, pa je kazano, prijatelj ti je ogledalo i to što vidiš kod njega nije on, nego si ti. Kako je samo ovo jasno i jednostavno, a toliko veličanstveno. Ne trebaju ni škole ni tomovi knjiga. Zato, pazi s kim se družiš, da ne bih imao krivu usporedbu. Stoga, se druži s dobrim ljudima i u njima ćeš vidjeti dobro, sreću, a takav ćeš biti i sam.

Zato je Božiji Poslanik a.s. kazao čovjek je vjere svoga druga, te pazi s kim se družiš. Danas imate masu ljudi koji non stop samo kijamete, govor im ko horor film, bune se, napadaju druge, niko im ne valja, samo su oni upravu i ko fol znaju sve. Znajte da takvi ne znaju ama baš ništa. To su vam zmije otrovnice koje pljuju otrov. Koga zakači boli. Bježite od takvih. Takvi se svađaju oko Boga Uzvišenog kao da je On Uzvišeni njihovo privatno vlasništvo. Bježite od takvih, to su obični lažovi.

Pa s kim će te biti sretni? S onima koji vam žele sreću i dobro ko i sebi samome. To su dobri, a od dobrih ljudi ide dobro to je jasno. Dobro koje dobijete s dobrim prijateljem jeste znanje o sebi, o svom smislu, životu, smrti i svemu što da radite, a da ne fulate u pogrešno. Pa ovo je zaista najbolja stvar u životu. Razmislite, razmislite!!! Kad spoznaš sebe, tada si zaista sretan, jer tad znaš šta je sreća, a šta nesreća, što je istina, a što obmanjivanje.

Tvoja i moja spoznaja, sreća i istina je u prijateljima koji su oko nas, takvi smo s kim se družimo, tako nas i pišu. Ako mislimo da smo sami sebi dovoljni i umišljeni, to je auto zabluda.

Na kraju nađite nekog ko vam najmanje želi isto što i sebi i tu vam je sreća i kraj tuge ovog prolaznog svijeta kojeg iako toliko vole i dan i noć se brinete zbog njega, znajte da ga morate napustiti. Što prije to shvatimo, lakši je rastanak, svako dobro vam želim…

 

Šemso Hafi