Čovjek koji osjeća život
U trci za uspjehom i ovosvjetskim blagodatima ljudi često zapostave i tijelo i duh. Za nastavnika matematike Nihada Mujagića odlazak u prirodu na određen način predstavlja povratak sebi i priliku za razmišljanje o čovjekovoj svrsi na zemlji.
Život nam često bježi i otima se uhvaćen u vrtlogu svakodnevnih obaveza, što nas čini rastresenim i slabi naše tijelo i duh. Mnogi u šetnjama na čistom planinskom zraku vide izlaz iz opće klonulosti i života opterećenog savremenošću.
“Nakon dugodišnjeg bavljenja karateom u kojem sam dostigao zvanje majstora, počeo sam razmišljati o izgradnji duha putem meditiranja i duhovne relaksacije, a to se najbolje postiže u prirodi. Tako sam na poziv jednog prijatelja iz struke počeo odlaziti u duge šetnje kroz prirodu. Godinama smo šetali i penjali se na obližnju planinu Plješevica, da bih kasnije upoznao planinare koji se aktivno bave ovim sportom te odlučio da se tome ozbiljnije posvetim jer volim avanture”, priča uz osmijeh za Novo vrijeme nastavnik Nihad Mujagić.
Živjeti u sadašnjem trenutku
Dok vrijeme provodimo na radnom mjestu, zauzeti obavezama i mislima koje nas vraćaju u prošlost ili nas nose u budućnost, često zaboravljamo na sadašnjost koja nam izmiče i odlazi u nepovrat. Ono što Mujagića vuče u prirodu upravo je mogućnost da istinski osjeti život. Dok se penje preko strmih planinskih litica, Mujagić kaže da ne razmišlja ni o čemu osim o životu s kojim kao da se gleda oči u oči.
“Kao odrasli ljudi, mi ne živimo u sadašnjem trenutku jer smo opterećeni raznim problemima, a upravo sva ljepota života jeste u tome da živimo sadašnjost. Onog trenutka kad uspijemo sebe izgraditi da, poput djeteta, živimo u datom času, da smo u potpunosti prisutni tu i sad, život će biti mnogo ljepši. Upravo iz tog razloga odlazim na planine, jer mi to pruža potpuni mir i osjećaj prisutnosti i strujanja života”, kaže Mujagić.
Sekcije, spas za mlade
Kao nastavnik s dugogodišnjim iskustvom, Mujagić ističe da u ovoj vrsti sporta vidi izlaz za omladinu koja je u duhovnoj i fizičkoj krizi. Osnivanjem planinarskih sekcija, čiji bi zadatak bio da omile prirodu mladima, on tvrdi da bi se donekle mogao riješiti problem sve veće dezorijentiranosti mladih, uzrokovane savremenim načinom života koji im svakodnevno nameće žestok tempo, ne ostavljajući im vremena ni prostora za dublje razmišljanje o smislu života koji gotovo da ne osjećaju.
“Djeca su ljubitelji prirode, ali ih svakodnevni sadržaji koji im se serviraju putem medija i interneta odvlače od boravka u prirodi. Ekonomski isplativo i pedagoški efikasno rješenje bilo bi osnivanje planinarskih sekcija. U mnogim zemljama postoje takve sekcije i one postižu veoma uspješne rezultate. Tokom mog dugogodišnjeg rada u obrazovnom sistemu nekoliko puta sam vodio učenike na planine i bili su oduševljeni. Dakle, imam određeno iskustvo u tome i znam da omladina to voli, samo je problem u organizaciji”, ističe Mujagić.
Uredimo naš život
Svakodnevni tempo tjera nas da radimo i da se trudimo kako bismo ostvarili neke od ovosvjetskih užitaka i blagodati. U toj trci često zaboravljamo na sebe i na taj način zapostavljamo svoje tijelo i svoj duh. Upravo su to razlozi koje Mujagić smatra glavnim krivcima za trenutnu duhovnu krizu koja sve više zahvata kako mlade tako i stare ljude, a koja uzrokuje i ostale krize koje potresaju savremeno društvo.
“Ono što možemo učiniti jeste da uredimo naš život tako što ćemo u njega uvesti neku disciplinu, a to je zaista teško osim onima koji su istinski spremni da se promijene. Može se nekima učiniti čudnim, ali bježeći od nezdravog načina života, ostavio sam bespotrebne izlaske, ispijanje kahve do besvijesti i gubljenje vremena na besmislene stvari. Okrenuti prirodnom načinu života, možemo ostvariti ono čemu svaki čovjek teži, a to je smiren i sretan život.”
Piše: Fahrudin Vojić
novovrijeme.ba
