Umjetnicima treba novac, a jedan sarajevski Francuz misli da zna kako ga privući

Na obali Miljacke, oko 100 metara od mosta Drvenija, nalazi se privatna galerija Duplex100m2 koja ima potencijal ući u historiju bosanskohercegovačke umjetnosti.

Osnivač galerije je Francuz Pierre Courtin koji u glavnom gradu BiH živi već 12 godina. Ovdje je zasnovao i porodicu, a svoj život vezao za malu privatnu galeriju koja je prvo bila locirana u Staklenom gradu, dok danas postoji šansa da se premjesti na odlično mjesto u blizini Latinske ćuprije koje je u vlasništvu Općine Stari Grad.

Taj bi prostor pored nastavka rada galerije bio i istinski art shop u kojem bi se prodavale umjetnine, printovi, knjige i drugi zanimljivi predmeti. To bi osiguralo postojanje galerije za narednih 20 godina, ali pod uslovom da uspije izložba pod nazivom “Kupujmo domaće”.

Ako ovo ne zvuči isuviše teatralno ili revolucionarno, to je zato što većinana građana ne poznaje problem zarade koju donosi umjetnost. Problema gotovo nema jer zarade gotovo nema. Galerija Duplex100m2 trenutno radi prodavajući umjetnine izvan granica BiH jer u našoj zemlji ne postoji razvijeno tržište umjetnina i kolekcionara.

“U dvomjesečnoj ljetnoj izložbi koja počinje 8. jula učestvovat će 25 umjetnika iz Sarajeva, Banja Luke, Tuzle i cijele Bosne i Hercegovine. Izložba će trajati i tokom Sarajevo Film Festivala kako bi publika bila veća i kako bi pokazali što više umjetnika i njihov rad koji želimo promovisati. Ono što želimo uraditi jeste razviti tržište umjetnina u Sarajevu, a koje se danas nalazi na gotovo apsolutnoj nuli. Tržište za modernu umjetnost gotovo da ne postoji i trudimo se da ga pokrenemo na najbolji mogući način, da promovišemo mlade umjetnike, da im pomognemo, da ih savjetujemo…”, rekao je Courtin za Klix.ba.

Odskočna daska

Upravo će predstojeće burno sarajevsko ljeto poslužiti kao odskočna daska za sjeme koje se može pretvoriti u plodonosan mali biznis od kojeg će lokalna umjetnost konačno prodisati kako treba.

On je dodao kako će sve ličiti na neku vrstu crvenog tepiha. Na istom mjestu će biti umjetnici i njihova djela, a na Pierru i njegovim prijateljima je da vide kako će ih promovisati i kako će razviti tržište. Prisustvo velikog broja zvanica pružit će priliku za ostvarenjem ključnih kontakata.

“To je nešto što pokušavamo već nekoliko godina, ali je ovo prvi put da smo sve spustili na papir. Potreban nam je pokret, dobar potez. Radimo u privatnoj galeriji i naše preživljavanje zavisi od prodaje. Tržište izvan BiH je jako dobro, ali smo sigurni da može biti razvijeno i ovdje. Imali smo izložbe u svijetu gdje su bh. umjetnici veoma cijenjeni. Umjetnici iz BiH su respektabilni u Njemačkoj, u Francuskoj ili u Londonu, a ovdje ih niko ne zna što predstavlja pravi paradoks – kako je moguće da su umjetnici tako kvalitetni, a da je sistem koji bih trebao podržavati tako loš”, pita se Courtin, a i mi zajedno sa njim.

Neki od prominentnih bh. umjetnika koje Courtin spominje su Maja Bajević iz Francuske koja nije imala izložbu u BiH u posljednjih 10 godina, Adela Jusić, Mladen Miljanović i mnogi drugi. Svi oni su dokaz, kaže Courtin, da je BiH kao mala zemlja sa jedna četiri miliona stanovnika izrazito bogata dobrim umjetnicima.

“Ja sam optimista, mislim da ćemo u ovo doba naredne godine imati novi savršeni prostor pun najboljih umjetnina iz Sarajeva, BiH i Balkana. Nastavit ćemo sa djelovanjem u inostranstvu i sa saradnjom sa drugim umjetnicima iz svijeta. U to sam siguran 99 posto, a ako to ne uspije izgleda da ću morati naći drugi posao”, zaključuje Courtin.

Pomoć prijatelja

Naš sagovornik radi kao direktor galerije, a s vremena na vrijeme potrebna im je pomoć prijatelja koji su uvijek spremni uskočiti. Jedna od njih je i Italijanka Claudia Zini koja u galeriji radi oko godinu dana, te Kasja Jerlagić koja radi kao pripravnica.

“U Sarajevo sam došla iz Londona jer pišem doktorat o modernoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini u periodu ‘80-ih i ‘90-ih godina prošlog vijeka. U BiH putujem od 2008. godine kada sam u Italiji upoznala neke mlade umjetnike iz ove zemlje. Svidjela mi se njihova umjetnost i njihove priče, a 2013. godine sam u saradnji sa Miljanovićem organizovala izložbu u sklopu bh. paviljona Bijenala u Veneciji. U Sarajevo sam se doselila prošlog oktobra pa sam Pierru predložila saradnju jer mi se svidio njegov rad i njegova galerija koja je u isto vrijeme i istraživački centar sa stotinama knjiga iz kojih mogu učiti”, ispričala je Zini za Klix.ba.

Ona se slaže sa konstatacijom da iz BiH dolazi veliki broj dobrih umjetnika i naglašava da je pomalo smiješno što su popularniji vani nego u svojoj zemlji.

“To je problem i ne mislimo da ga možemo riješiti jer nismo čudotvorci, ali vjerujemo u umjetnike sa kojima radimo”, poručila je Zini.

“Prvo im dajemo šansu da se predstave na izložbi, onda dajemo šansu lokalnoj javnosti da se upozna sa njihovim radom, ali i turistima koji dolaze u Sarajevo. I nije sva poenta u novcu – mladi umjetnik treba prodati svoj rad kako bi mogao nastaviti kreirati još više umjetnina i time se stvara krug ili lanac: Galerija ne može preživjeti ukoliko nemamo kvalitetne umjetnine, a one će doći ukoliko umjetnici uspješno prodaju svoje radove”, zaključila je naša sagovornica.

Kako je rečeno na početku teksta, Duplex100m2 ima šansu ući u historiju kao začetnik pravog bh. tržišta umjetninama. Njen eventualni uspjeh nadalje ima potencijal pokretanja domino efekta kroz slično ponašanje rukovodstava drugih galerija u našoj zemlji, a jednom kada se lanac kreira, i ako želimo biti optimistični kao Pierre, samo nebo je granica.

 

 

klix.ba